Nakon četverosatne vožnje naše prvo  odredište  bila je špilja Biserujka.  Poznata je po „špiljskom nakitu" -  stalaktitima, stalagmitima i stalagnatima.  Saznali smo da je svakom stalaktitu i stalagmitu potrebno 30 godina da narastu jedan milimetar. Razgledavši špilju, napravili smo nekoliko otkačenih  fotografija  iskoristivši buru koja je snažno puhala i tako nam zaželjela dobrodošlicu.

Sljedeće odredište bio je maleni  otočić Košljun.  Do njega smo stigli  brodom i odmah krenuli u razgledavanje muzeja u sklopu franjevačkog samostana. Ono što će nam najviše ostati u sjećanju jesu numizmatička zbirka, kurioziteti poput udava s Kostarike kao i janjeta s dvije glave ili s jednim okom te liturgijski predmeti poput knjižice veličine jedan centimetar  u kojoj je napisana molitva Očenaš na sedam različitih jezika .

Tamo se nismo dugo zadržali te smo ubrzo krenuli prema  Jurandvoru. Ugodno se smjestivši u obnovljenu prostoriju nekadašnjega benediktinskog samostana, pozorno smo slušali predavanje o povijesti Bašćanske ploče, a nakon toga vidjeli njezinu repliku u crkvi svete Lucije.

Naš razgled završio je u Baškoj. Odmah smo se odlučili osvježiti u moru boreći se s ogromnim valovima koje je nosio vjetar.  Nažalost, brzo je stiglo vrijeme našeg povratka kućama. Bili smo žalosni jer nam je ovo bio posljednji  zajednički izlet na kojemu smo zaista uživali i koji će nam ostati u lijepom sjećanju.

Vinko Presečki, 8.a