Prekrasan jesenski dan iskoristili su za uspon na Okić i Popovdolsku pećinu, samozatajne vrhove pitomog Samoborskog gorja.

Prvo odredište bila im je Popovdolska pećina – vrh (stijena)  koji se nalazi iznad Novog Sela Okićkog i ujedno je jedan od najljepših vidikovaca. Odmah su se odlučili za lakši put koji vodi kroz šumu do kamenoloma koji su zaobišli i našli se na Popovdolskoj pećini. Nakon kraćeg odmora popeli su se do Starog grad Okića – ruševine malog burga koji je značajan zbog svoje povijesti i vladara. Izgleda kao da je srastao sa stijenom što ga čini jednim od najslikovitijih naših burgova.  Odande se pružao prekrasan pogled na maleno selo i dio Hrvatskog zagorja te Zagreb. U povijesti planinarstva Okić je poznat po priči o Dragojli Jarnević koja se prva popela uz strme stijene Okića.

Nakon ne tako teškog i napornog  uspona, spustili su se u planinarski dom i tamo se okrijepili i odmorili sat vremena. Pješice su krenuli do autobusa koji ih je pokupio u mjestu Klake i odveo ih do grada Samobora. Jedva su dočekali da uživaju u okusu poznatih samoborskih kremšnita.

Puni dojmova i znanja o povijesti planinarstva u Republici Hrvatskoj krenuli su kućama.

Emili Križanić, 8.b