2017-11-30 14:02:00

Osmaši na terenskoj nastavi u Vukovaru

DA SE NIKAD NE ZABORAVI

 

„Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se.“ U sklopu projekta „Posjet osmih razreda Vukovaru“ naši su osmaši bili na dvodnevnoj terenskoj nastavi u Vukovaru. Projekt se provodi  u organizaciji „Memorijalnog centra Domovinskog rata Vukovar“, a naši su učenici u njemu sudjelovali 22. i 23. studenoga 2017.

U ranim jutarnjim satima krenuli smo na dvodnevnu terensku nastavu u Vukovar. Nakon četverosatne vožnje stigli smo u Vukovarsku vojarnu u čijem je sklopu hostel u koji smo se kasnije smjestili. Nakon pripremljenog doručka počela su predavanja. Tema prvog bila je općenito o Domovinskom ratu, a drugog o neizdrživoj Bitci za Vukovar. Saznali smo sve o srpskoj agresiji za vrijeme rata, o njegovom početku i završetku. Pukovnikove riječi pratile su fotografije na platnu. Vidjeli smo i čuli kako je Vukovar izgledao  za vrijeme rata i neposredno nakon završetka. Iako je postao grad ruševina, u njemu je bilo još ljudi koji su nakon više od tri mjeseca skrivanja u podrumima  konačno ugledali svjetlo dana. Ti prizori zauvijek će nam ostati u  sjećanju i podsjećati nas na strahote i razaranja koje je pretrpio vukovarski čovjek, a i sam grad.

Muzej grada Vukovara prvo je mjesto koje smo posjetili toga dana. Smješten je u obnovljenoj palači Eltz koja je pripadala njemačkoj plemićkoj obitelji po kojoj je i dobila ime. Nalazi se uz samu obalu Dunava. U muzeju smo imali prilike vidjeti stari namještaj plemićke obitelji, umjetničke slike, oružje i naučili ponešto o slavonskoj kulturi, običajima i povijesti. Najviše nam se svidio pogled s balkona na samozatajnu rijeku Dunav koja sa sobom nosi čitavu povijest grada i njegovih stanovnika. Po završetku razgledavanja uputili smo se do bijelog križa na ušću rijeke Vuke u Dunav. Taj je križ podignut 1998. g. na čast i slavu svim poginulima za slobodu Hrvatske i na njemu su uklesane poznate riječi Frana Krste Frankopana: „Navik on živi ki zgine pošteno.“

Posjetili smo i Muzej vučedolske kulture. Prolaskom kroz 19 prostorija naučili smo nešto o prastaroj kulturi koja je prevladavala na vukovarskim prostorima. Nakon što smo se smjestili u hostel, otišli smo razgledati centar grada. Uživali smo u večernjoj šetnji, ljepoti i duhu grada koji je prije 25 godina bio razoren ratom. Jedva smo dočekali odlazak u disko gdje smo se svi opustili nakon napornog dana. Bila je to nezaboravna večer plesa i zabave.

Ujutro smo se probudili oko pola 7 te nakon spremanja otišli na doručak, a zatim u obilazak. Prvo smo otišli do Spomen doma hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti. Zgrada je napravljena u obliku čvrsto stisnute šake koja simbolizira snagu kojom se grad branio od agresije. Na ulazu je postavljen tenk kao simbol snage i bista Blage Zadre, junaka Domovinskog rata, koji je vodio branitelje na ovom području. U središtu doma ponor je s kupolom uništenog tenka bivše JNA,  a okolo su ispisana imena svih poginulih pripadnika 204. vukovarske brigade. Sljedeća lokacija koju smo posjetili  je Memorijalno groblje žrtava  iz Domovinskog rata. To je najveća masovna grobnica u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Vidjevši svih 938 bijelih križeva osjetili smo veliku tugu i žalost. Taj prizor nikoga nije ostavio ravnodušnim. Svaki križ simbolizira jednu ekshumiranu žrtvu. Najmlađa je imala 6 mjeseci, a najstarija 104 godine. Svima smo se poklonili  i zahvalili im.  Zatim smo se uputili u Spomen dom Ovčara.

Tu smo čuli potresnu priču o ranjenima iz vukovarske bolnice koji su dovezeni u taj hangar, njih 263,  i tu proveli svoje posljednje sate života znajući da će biti ubijeni. U hangaru su na slami ostavljeni osobni predmeti i dokumenti koji su zajedno sa žrtvama bili zakopani u masovnoj grobnici. Nasred prostorije nalazi se vrtlog, čiji središnji dio čini svijeća, a u koji „odlaze“ imena svih pogubljenih žrtava. Na zidu stoje slike ubijenih. One se poput zvijezda naizmjence pale i gase.  Ispred same, danas zapunjene grobnice, svi smo se zajedno pomolili i odali minutu šutnje za sve poginule.

Posjetili smo i bolnicu koja je tijekom opsade Vukovara bila teško bombardirana no unatoč tome svaki je dan otvorila svoja vrata ranjenima i bolesnima.  Nakon gledanja kratkog filma uputili smo se u podrumske prostorije gdje je postavljena stalna izložba. U hodniku podruma bili su smješteni ranjeni, a u ostalim malim prostorijama trudnice, novorođenčad, djeca i bolesni. U nehumanim uvjetima, doslovce bez struje i vode, tu su ljudi živjeli, djeca su se rađala, a starci, bolesni i ranjeni umirali.

Posljednji dio obilaska bio je posjet Memorijalnom centru Domovinskog rata koji je smješten u Vukovarskoj vojarni.  On čuva sjećanje na Domovinski rat i Bitku za Vukovar te spaja vukovarsku prošlost i budućnost. Uz stručno vodstvo i kratko predavanje o bombama i minama, prošetali smo krugom i vidjeli tenkove, vojne zrakoplove, minobacače, haubice te kako je izgledao koncentracijski logor.

Naš posjet završava Školom mira. Organizirano je predavanje za sve učenike i kviz znanja. Naša je škola ove godine izborila treće mjesto.

Svima nam je bilo drago što smo mogli zaviriti u jedan tragičan, ali važan dio hrvatske povijesti. Suosjećamo se sa svima koji su proživjeli ratne strahote i ostali bez bližnjih, a isto tako zahvaljujemo svim braniteljima koji su branili našu domovinu i dali svoj život za slobodu grada i budućnost novih naraštaja.

Učenici 8. b razreda

 


Osnovna škola Šemovec