„Dragi naši učitelji i svi oni koji ste nam pomogli, tješili nas, bili nam podrška, uveseljavali nas i proveli s nama najljepše razdoblje u životu, želimo vam se obratiti s nekoliko rečenica.

Upravo sada, na kraju školske godine zbrajamo uspjehe i neuspjehe, analiziramo postignuća, ali nam i kroz glavu prolazi to da uskoro odlazimo. Više se u ovoj školi nećemo imati prilike sastati u istom sastavu, više nam nikada nećete predavati, učiti nas, smijati se s nama, stvarati uspomene… Na kraju nam ostaje samo to - uspomene koje ćemo ostaviti za sobom i po kojima ćete nas pamtiti.

Uvijek se s veseljem prisjetite raznih situacija u ovih osam  godina našega školovanja - onih lijepih, ali i onih manje lijepih. Od prvog do osmog razreda dogodilo nam se mnogo zgoda, nezgoda, ali i urnebesnih situacija. Mnoge smo živcirali, ali i nasmijali do suza. Nadamo se da baš sada razmišljate o našim Herrliche Šteficama, Dorotheama, Verama, otvorenicima i zatvorenicima,… i još kojekakvim smiješnim situacijama koje su se izdogađale tijekom osnovnoškolskog obrazovanja.

Veliko hvala svima vama koji ste ovih osam godina bili uz nas kad je bilo najteže i koji ste se trudili naše obrazovanje učiniti ljepšim i kvalitetnijim. Hvala vam što ste uvijek vjerovali u nas i što nikada niste odustali, ma koliko god teško bilo. U ovoj školi nismo samo učili gradivo, već i kulturu ponašanja i kako jednoga dana biti dobri, kvalitetni ljudi s kojima ćete se ponositi. Za to vam se nikada nećemo moći odužiti. Mnoge generacije su otišle, neke će otići, a mi odlazimo baš danas. Ali zapamtite, ovo nije zbogom, ovo je samo doviđenja.

Pamtite nas kao dobre, vrijedne i marljive učenike, a mi ćemo vam se odužiti predanim radom, lijepim rezultatima i uspjesima u srednjoj školi, i nikada nas nemojte zaboraviti, kao što ni mi nikada nećemo zaboraviti vas.“

Emili Križanić i Stela Masten