Dragi naš Gabrijele, prijatelju i učeniče OŠ Šemovec,

prerano si nas napustio. Tvoju odsutnost osjećat ćemo duboko u srcima svih nas koji smo te poznavali i s tobom dijelili gotovo svaki dan. Tvoj osmijeh i sramežljiv pogled pun ljubavi i topline ostat će dugo u našim sjećanjima kao svjetlo koje će osvjetljavati naše dane u školi. Sjećanje na tebe, Gabrijele, bit će nam poticaj da cijenimo svaki trenutak koji dijelimo zajedno sa svojim voljenima.

Tuga za tobom danas je sve povezala, kako nas u školi, tako i tvoju obitelj koja neka zna da u ovim teškim trenucima nisu sami jer je naša školska zajednica uz njih i pruža im podršku, ljubav i suosjećanje.

Dragi naš Gabrijele, tvoj 7. a i b razred, svi učenici, tvoji učitelji, tvoja pomoćnica Katica, svi djelatnici i cijela naša školska zajednica oprašta se s tobom uz stihove Dobriše Cesarića:

Sve se želje naglo u dušu povuku

kada vide hladnu, surovu zbilju.

Povrate se natrag, ne stigavši cilju

I žive u muku.

U meni sada sve je tiho,

Ja čekam znak tvoj da se javi .

Polako, posve polako

Tajna se svjetlost u meni širi.

U moru života što vječito kipi,

što vječito hlapi,

stvaraju se opet, sastaju se opet,

možda iste kapi.

Gle, jedna duga u vodi se stvara!

I sja, i drhće u hiljadu šara.

Taj san u slapu da bi mogo sjati,

I tvoja kaplja pomaže mu tkati.

Gabrijele naš, neka tvoju dušu anđeli povedu u vječni mir, a tvoja svjetlost neka zauvijek živi u našim srcima!

Ravnateljica, učenici i djelatnici škole