Osnovna škola Šemovec

BREG KAM SE SAKI SPENJATI MORE

Planinarska se grupa po drugi put odvažila otići na goru Kalnik,u subotu, 7.10.2017. 

Ona je zbog svoje ljepote, pristupačnog terena i prekrasnih vidikovaca često posječena i pravi mali izazov planinarima početnicima. Smještena je u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, veći dio u Varaždinskoj, a manji u Koprivničko-križevačkoj županiji.

Krenuli smo autobusom ispred škole u 8:30 sati.  Na putu do Kalnika naišli smo na prometnu nesreću.  Nije nam ništa drugo preostajalo, nego da krenemo okolnim putem. Konačno smo stigli do sela Kalnik u podnožju, odakle smo pješice nastavili prema planinarskom domu. Nakon kraćeg odmora krenuli  smo prema vrhu Vranilac na 643 m nadmorske visine. Putem nam je planinarski vodič pričao o planinarskom društvu, ponašanju planinara te oznakama i kretanju po planini. Nakon strmijeg završetka uspona, dotaknuli smo geodetski stup koji se tamo nalazi i  odmah znali da smo službeno na vrhu. To potvrđuje i pečat koji smo stavili u svoje dnevnike.

Spuštajući se niz padinu, skrenuli smo na Poučnu stazu. Tamo smo vidjeli jamu u kojoj su arheolozi pronašli posude iz kamenoga doba te ruševine stare crkvice u kojoj se na zidu vidi cijeli križ s krunicom, te mnogo biljnih vrsta koje su putem označene.

Ono što Kalnik čini posebnim jesu ruševine Staroga grada. Nakon odmora i okrijepe, otišli smo do ruševina. Tamo smo čuli priču o povijesti  te utvrde. Svakako ćemo zapamtiti legendu o kralju Beli IV. koji se sa svojom pratnjom tamo sklonio bježeći pred Tatarima. Lokalno ih je stanovništvo hranilo šljivama pa su dobili naziv šljivari. Tatari su odustali, a kralj je stanovništvu zauzvrat dodijelio plemićke titule.  

Još smo neko vrijeme proveli u podnožju Kalnika, a onda se puni dojmova, dobrog raspoloženja i spokoja vratili svojim kućama.  

Sara Tolić, 6. r.