Osnovna škola Šemovec

GORSKI POTOCI POZDRAVLJAJU PJESMOM

Planinari naše škole na čelu s voditeljicom Marijom Vugrinec popeli su se na Psunj 8. siječnja 2018. g.  Ta je planina smještena u istočnoj Hrvatskoj, u jugozapadnom dijelu Slavonije. Njezin najviši vrh  Brezovo polje nalazi se na 985 metara nadmorske visine. Psunj je sastavni dio vijenca koji čini Požešku kotlinu. Planina je poznata po zvjezdasto rasprostrtim kosama u kojim su duboko usječeni gorski potoci koji je raščlanjuju.

Uspon je počeo u popodnevnim satima. Staza kojom smo krenuli zvala se Fokina staza i nije bila strma, ali je bila veoma dugačka. Motivacija  nam je bila igra, zabava, istraživanje te ljepote koje nam samo Psunj može pružiti.  

Hodali smo puna četiri sata s usputnim stajanjima da se okrijepimo. Putem nas je pratio cvrkut ptica, žubor potoka te zavijanje vjetra. Konačno smo stigli do planinarskog doma. Nakon što smo se smjestili u sobe i raspakirali, otišli smo na kratko druženje prije večere. Nakon večere nastupio je geografski kviz znanja koji se sastojao od 24 pitanja. Bili smo raspoređeni u nekoliko skupina.  Jedva smo dočekali proglašenje pobjednika. Treće su mjesto osvojili učenici sedmog razreda, drugo mjesto  skupina čiji član ima ružan rukopis – riječ je o mojoj skupini te  prvo mjesto učenici osmog razreda. Druženje se nastavilo do kasnih sati  dok se nismo dovoljno umorili i otišli spavati.

Sljedeći  smo  dan u ranim jutarnjim satima krenuli u razgledavanje planine. Kretali smo se po kružnoj stazi oko planinarskog doma. Ona je bila posve drugačija od prve. Kad smo stigli do dijela gdje je postalo strmo, odmah nam je bilo jasno kako slijedi jako naporan i težak put. Odrasli su nas upozorili da možemo odustati i vratiti se u planinarski dom. Mali se dio grupe vratio, a ostali, najhrabriji i najizdržljiviji, krenuli su dalje. Strmina nas je dovela do bunkera u kojima su se vojnici liječili te spomenika za one koji su svoj život dali za domovinu. Vratili smo se nazad po istom putu. Prije nego što smo došli do planinarskog doma, skrenuli smo da vidimo skijašku stazu.

Umorni od napornog uspona i dugog hodanja kratko smo se odmorili, a zatim spakirali i otišli na ručak. Autobusom smo se vratili u podnožje planine. Za nagradu što smo bili jako dobri, učitelji su nas odveli u Čazmu na Božićnu bajku. Riječ je o imanju obitelji Salaj koje je čitavo okićeno milijunima žaruljica. Oduševljenje nismo mogli sakriti.  Posebno nas se dojmilo selo štrumpfova i vatromet za kraj.

Najvažnije je da smo se dobro zabavili, nešto novoga vidjeli i naučili te se sigurno vratili svojim kućama. Nije nam žao što smo planinareći uložili dosta truda i umorili se.  Putem  smo vidjeli gorske potoke u usjeklinama i čuli njihovu pjesmu koja poziva ljude da dođu vidjeti ljepote prirode koju pruža geološki najstarija planina u Hrvatskoj koja skriva jednu od dviju preostalih prašuma u Panonskoj Hrvatskoj.

Vinko Presečki, 8.a