« Prosinac 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
Osnovna škola Šemovec obavlja djelatnost osnovnog obrazovanja prema redovnom programu za učenike iz naselja: Šemovec, Bartolovec, Zamlaka, Štefanec i Žabnik.
Djelo Portal Osnovne škole Šemovec, čiji je autor http://os-semovec.skole.hr, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima 3.0 Hrvatska. Osim kada je drugačije označeno u pojedinom članku ili slikovnom materijalu.
Učenici 4.a i 4.b razreda naše škole u ponedjeljak, 20.10.2014. boravili u Dječjem odjelu Gradske knjižnice i čitaonice Metel Ožegović i u Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu.
Gospođa Snježana Španić, knjižničarka, predivno nas je primila i potanko sve objasnila, pokazala upravo ono što nas je najviše zanimalo. Razgledavali smo zanimljive knjige, a najviše nas je razveselio svezak uvezanih stripova. Naučili smo što sve krije knjižnica i gdje se moramo obratiti kada nas nešto jako zanima.
Naš posjet je bio vezan i uz izradu taktilne slikovnice za slabovidne i slijepe osobe. Nakon predavanja gospođe Snježane shvatili smo da izraditi slikovni materijal za takve osobe baš i nije tako jednostavan pothvat. Naime, potrebno je poznavati neka pravila kako bi taktilni (dodirni) slikovni primjeri bili razumljivi osobama oštećena vida.
Naučili smo i nešto o Brailleovom pismu (brajici) kojom se oni služe. Sve to nas je potaknulo na dublje razmišljanje i odlučili smo svoje buduće taktilne slikovne uradke pokloniti knjižnici kako bi se djeca mogla njima poslužiti. Zahvaljujemo teti Snježani na divno i korisno provedenom vremenu.
Kasnije smo se uputili u razgledavanje zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu. Gospođa Ksenija Krčar, redateljica u kazalištu,vodila nas je na sva zanimljiva i skrovita mjesta koja ne bismo vidjeli kao obični posjetitelji kazališnih izvedbi. Prolazili smo zamršenim hodnicima i zakutcima te prekrasne stare zgrade i stalno nešto lijepo doživljavaji.
Razgledali smo veliku koncertnu dvoranu, veliku i malu pozornicu za predstave, bili u ložama za gledatelje i garderobama za glumce, zavirili u spremište kostima, vidjeli puno prostorija o kojima nismo ni sanjali. Bilo je uzbudljivo i korisno.
Nakon svega odmarali smo se u parku, tj. Šetalištu Vatroslava Jagića. Jasno je valjda svima da bez sendviča i sokova nikako ne bi išlo!
Baš je bilo zabavno! Terenske nastave su zakon!