Osnovna škola Šemovec

29.5. učenici 8.a i 8.b razreda u pratnji razrednica i učiteljice povijesti i geografije posjetili su gradove Đakovo i Vukovar u sklopu svoje planirane terenske nastave. Iako su učenici uživali u vožnji podravskom magistralom,te u Đakovu koje ih je zadivilo poznatom ergelom lipicanaca te đakovačkom katedralom, najviše ih se dojmio grad Vukovar. Iako Vukovar nikog nije ostavio ravnodušnim, u nastavku su dojmovi nekih učenika...i foto-galerija

Vukovar – GRAD HEROJ

Ne znam koja bi bila prava rečenica da započnem ovaj sastavak. Možda se bojim da ga riječima ne umanjim, Vukovar. Još sad proganjaju me strašne slike iz bolnice. Slike uplakanih ljudi koji nikome ništa nisu učinili, a snašle su ih takve grozote. Slike djece koja ni ne razumiju što se sve oko njih događa, a možda su već na kraju svog života. U bolnici za vrijeme rata istovremeno su se gasili i palili novi životi. Na samu pomisao koliko je ljudi prošlo tim hodnicima, ranjeni, žalosni, ježim se. Neki su i plakali, svi smo bili jako potreseni. Na memorijalnom groblju svaki križ je jedan poginuli borac. Jedna duša koja se borila za Hrvatsku i mir. Dala je život za nas. Zato bismo ih se trebali sjetiti svaki dan. Vukovar, grad heroj!

Helena Petek, 8.b

Iako smo na izlet krenuli jako rano, ja nisam mogla spavati jer sam znala kamo idemo. Išli smo u Vukovar. Prolazeći bolnicom, osjetiš kako te steže u grlu, iako u njoj više nema ranjenika. Odjednom osjetiš povezanost sa svim tim ljudima, bez obzira na to što su bili potpuni stranci i nikada ih nismo susreli. Dolaskom na Ovčaru, osjećaj knedle u grlu biva sve jači, a mnogi su pustili i suzu. Mislim da Vukovar nikoga nije ostavio ravnodušnima. Nakon što smo osjetili taj grad – heroj osjećam veliku zahvalnost, ali i odlučnost. Odlučnost da naučimo iz sudbine Vukovara, da ju ne zaboravimo i da ne dopustimo da se ona ikada više ponovi.

Lucia Fajt, 8.b

Vukovar, naš grad heroj, grad čije se patnje ne zaboravljaju. Tisuće poginule djece, njihovih roditelja, plač, vrisak u posljednjim trenutcima, razorene kuće… Zašto je toliko nevinih ljudi moralo poginuti ili završiti na Ovčari? Zašto se djeca nisu mogla veseliti na igralištu?

Šećući ulicama Vukovara, sva ta pitanja su mi prolazila glavom. Obuzela me ogromna tuga, znajući da su se ti ljudi skrivali u podrumima i imali su nadu u spas i bolju budućnost.

Lara Modrić, 8.b

BITKA ZA VUKOVAR

(25. kolovoza - 22. studenog 1991.)

Bitka za Vukovar je najveća i najkrvavija bitka u Domovinskom ratu. To je bila 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara od snaga JNA, pobunjenih Srba te paravojnih postrojbi pristiglih iz Srbije. Danonoćno granatiranje uništilo je grad te je stanovništvo bilo prisiljeno živjeti u podrumima. Od trideset tisuća srpskih vojnika grad je branilo oko dvije tisuće branitelja. Zapovjednik hrvatske obrane bio je Mile Dedaković Jastreb, a važne uloge imali su Branko Borković, Blago Zadro i Marko Babić. Opskrba je bila otežana jer je grad bio u potpunom okruženju. Tijekom opsade grada ubijeno je nekoliko tisuća branitelja i civila. Napadači su izgubili više od 10 000 vojnika i 600 oklopnih vozila. 18.11.1991. godine veći dio grada pao je u ruke neprijatelja. Pripadnici JNA i srpskih paravojnih snaga odveli su oko 260 branitelja i civila u hangar gdje su ih ubili i pokopali u masovnoj grobnici na Ovčari. Većina ubijenih na Ovčari bili su ranjenici i drugi zarobljenici odvedeni iz vukovarske bolnice. Ostatak je nesrpskog stanovništva protjeran ili odveden u logore. Naišavši na nepredviđen i žestok otpor hrvatskih branitelja, snage JNA i srpskih pobunjenika morale su angažirati mnogo vojnika i veliku količinu oružja što je usporilo, a možda i zaustavilo njihov pohod na ostatak Hrvatske. Stravične slike grada obišle su svijet i ubrzale međunarodno priznanje  Hrvatske.

Bruno Šagi, 8.a