Osnovna škola Šemovec

INTERVJU S JANOM KEREKEŠEM

„Gle, to je onaj Kerekešev mali…“

Poznati glumac još poznatijeg oca, Jan Kerekeš,  posjetio je našu školu i sa svojom glumačkom družinom iz Kerekesh teatra  izveo predstavu „Grimmix“ odigravši ulogu Lovca. Prije same predstave uhvatili smo ga i postavili mu par pitanja.

Kako ste?

Dobro, malo vruće, ali dobro.

Nasmijali ste nas mnoštvom uloga u različitim serijama i filmovima, no možete li se sjetiti svoje prve uloge?

Kako da ne! Moja prva uloga bila je kanta za smeće u 6. razredu, sjećam je se ko danas. Stihovi su išli ovako nekako: „Ja sam kanta za smeće, mene nitko neće. U mene se svašta trpa- stari papir, stara krpa.“

A omiljena uloga?

Puno ih  je bilo zapamćenih i divnih,  no izdvojio bih ulogu Ivana Aleksandroviča Hlestakova u predstavi „Revizor“ prema tekstu Nikolaja Vasiljeviča Gogolja i u režiji Jerneja Lorencija.

Za nju  ste dobili i Nagradu hrvatskog glumišta za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika, nije li tako?

Da, tako je, vidim da sve znate.

Znamo da je Vaš otac, Ljubomir Kerekeš,  također izvrstan glumac. Koliko Vam je to pomoglo, ili možda odmoglo na početku Vaše karijere?

Ponekad mi je pomoglo, čisto da se probijem u glumački svijet, dobro je biti sin poznatog oca. No to podrazumijeva i svakodnevno dokazivanje pa često iza leđa čujem : „Gle, to  je onaj  Kerekešev  mali…“. To mi je samo poticaj da budem još bolji.

Je li Vas baš on potaknuo na glumu?

 Kad svakodnevno rastete u tom okruženju, u kazalištu ste svaki dan, onda morate od toga i nešto pokupiti. Naravno, da mene gluma nije zanimala, ne bih bio to što jesam i tu gdje jesam.

Kako se pripremate prije nastupa? Imate li možda neke posebne rituale opuštanja?

Uzmem si prije nastupa nekih pola sata kad sam sam sa sobom , ponovim tekst, no nekih posebnih rituala nemam.

Je li teže glumiti na kazališnim daskama ili na filmu?

Na kazališnim daskama nema ponavljanja, sve ide uživo, ne možeš si dozvoliti pogrešku dok na filmu možeš jednu te istu scenu ponavljati nekoliko puta zaredom. Ljepše mi je, ali i zahtjevnije  glumiti u kazalištu.

Izuzetno ste uspješan ne samo glumac, već i glazbenik.  Kakvo će biti ljeto s Vašim bendom poznatim pod imenom Cold Snap?

Da,  hvala ti na ovom pitanju. Baš se krajem mjeseca spremamo u Ameriku gdje ćemo održati nekoliko koncerata i snimiti nosač zvuka.

Pripremate li se sada za neko veliko televizijsko snimanje?

Trenutno kreće snimanje dokumentarnog filma  u produkciji Hrt-a o životu i radu Tina Ujevića gdje glumim jednu ulogu u igranom dijelu   filma.

Uspijevate li uskladiti svoj privatni život i glumačku karijeru?

Hmmm, sad bih trebao reći da uspijevam, ali uvijek nešto mora patiti. No, uvijek pronađem vremena  i za druženje s prijateljima i obitelji.  Evo , i jedna ekskluzivna vijest -sljedeći tjedan se ženim! Vi prvi znate (ha,ha,ha).

Ooo, pa onda čestitamo i na još jednoj velikoj ulozi u životu, možda najtežoj.

Hvala, hvala! Zakaj bi meni bilo lepše ...(ha, ha,ha)

Ili-ili

Kazalište ili kino?  Kino.

Film ili knjiga?  Film.

Ljeto ili zima? Ljeto.

Strana ili domaća glazba?  Strana.

Zagreb ili Varaždin?  Varaždin.

Pan ili Ožujsko?  Pan.(ha,ha,ha)

Naj-naj

Naj knjiga?  Gogoljeva „Kabanica“

Naj glumica?  Charlize Theron

Naj učitelj/učiteljica?  Naj učitelj mi je bio sada pokojni g. Mirko Klun, učitelj hrvatskog u osnovnoj školi. Izvrstan učitelj i izvrstan čovjek.

Naj serija? Dobra mi je „Teorija velikog praska“.

Naj pjesma? Uff, puno je dobrih, no izdvojit ću jednu. Machine Head- „Darkness Within“

I na kraju, Vaša poruka mladim, budućim glumcima i glumicama?

Jedna univerzalna:budite uporni i hrabri, vjerujte u sebe i sigurno ćete uspjeti!

Hvala puno!

Hvala vama!

Novinarka: Elena Fajt, 6.b